Ponovno izgrađeni Lisabon
Od Carma preko Rossija i Baixe do rijeke: grad obilježen razaranjem i obnovom. Kratka šetnja koja počinje spuštanjem.
Ruta
Jacarande zasjenjuju mali trg ispred ruševina Carma, oazu mira na brdu iznad donjega grada, a pod njima kasnobarokna fontana stoji u kamenom trijemu na četiri stupa. To je Chafariz do Carmo, izgrađen 1771. da dijeli vodu dovedenu iz akvadukta Águas Livres podzemnom galerijom, Galeria do Loreto; danas služi samo kao ukras. Šetnja počinje ovdje gore, a završava na rijeci. Trg napušta preko Calçade do Carmo, uličice koja se spušta prema Rossiju. Za sada stani leđima okrenut fontani: gotička crkva bez krova ispunjava drugu stranu trga.
Calçada do Carmo te nagiba nizbrdo između visokih kuća, četiri minute padine uz donji grad koji se naslućuje ispred. Dolje izlaziš pokraj željezničkog kolodvora Rossio, čije je neomanuelinsko pročelje 1886. i 1887. projektirao José Luís Monteiro, a otvoreno je u svibnju 1891.; potraži dva isprepletena potkovasta ulaza; iza njih vlakovi stižu kroz dugi tunel prokopan ispod grada. Zatim sam trg. Godine 1848. inženjer Eusébio Pinheiro Furtado dao je popločati Rossio crno-bijelim valovima, kao počast moru koje su prešli portugalski pomorci. Stigao si kad ti je pod nogama taj valoviti pločnik, a ispred, u sredini, uzdiže se visoki stup.
Sjeveroistočni kut Rossija izlijeva se u manji, skromniji trg, São Domingos, a put do njega su dvije minute po Rua do Amparo. Na ovom se trgu isto piće toči od 1840.: te je godine Galicijac Francisco Espinheira ovdje otvorio A Ginjinhu, sićušan bar koji toči liker od kiselih višanja što ga Lisabon zove ginja, i običaj se nikad nije promijenio. Mijenja se i svjetlo, od otvorenoga zamaha Rossija do skučenoga, zasjenjenog prostora s crkvom uvučenom uz rub. Njezino svijetlo kameno pročelje, gotovo bez ukrasa, ostaje ti s desne strane kad uđeš.
Natrag preko valova Rossija i u mrežu ravnih, uskih ulica: Rua dos Sapateiros ulica je postolara. Na broju 225 Animatógrafo do Rossio otvoren je kao kino 1907., a sačuvalo se njegovo secesijsko pročelje od rezbarenog drva i dvije ploče s azulejima. Uspon do gornjega grada traje devet minuta, uz Rua do Carmo. U ranim jutarnjim satima 25. kolovoza 1988. u robnoj kući Grandella u ovoj ulici izbio je požar i proširio se na osamnaest zgrada; obnovu je nadzirao Álvaro Siza Vieira, a većinom je dovršena do 1999. Stižeš na vrh, željezni toranj pokraj tebe, a krovovi Baixe razastrti ispod.
Chiado ime duguje pjesniku iz šesnaestog stoljeća, Antóniju Ribeiru, čiji je nadimak značio »škripa«; njegov brončani kip od 1925. stoji na trgu uz brdo. Rub četvrti dodiruješ u Rua Garrett, njegovoj glavnoj trgovačkoj ulici, a zatim devet minuta silaziš natrag u Baixu. Dana 5. studenoga 1910., mjesec dana nakon proglašenja Republike, preimenovana je svaka ulica ovdje dolje koja je nosila monarhijsko ime, a Rua da Prata, paralelna s Rua Augusta, tek je 1910. dobila današnji naziv. Posljednji je dio široka pješačka ulica s rastućom svjetlošću rijeke na kraju, dok je ne zatvori jedan kameni luk, čiji otvor uokviruje trg iza.
Ispod luka grad prestaje biti ulice. Dvije minute, ne više: jedno raskrižje, a onda se pred tobom prostire popločenje Praça do Comércio, žuti trijemovi s tri strane i Tejo koji ispunjava četvrtu. U trijemu s tvoje lijeve strane, čim prođeš, nalazi se Martinho da Arcada, kavana osnovana 1782. koju je Fernando Pessoa smatrao najdražom. Na otvorenom te prvi put na ovoj šetnji dohvati vjetar s rijeke. Stigao si kad je brončani jahač na visokom postolju pred tobom, a voda iza njega svjetluca.
Minuta preko otvorenog kamena do vode, i šetnje je kraj. Desno od tebe, zapadno uz obalu, riva se nastavlja do Cais do Sodré kao Ribeira das Naus, nekadašnje brodogradilište: druga faza njegove obnove otvorena je u srpnju 2014. i vratila je suhi dok, Doca Seca, uz široke stube koje silaze u Tejo i koje Lisabon drži riječnom plažom, iako je kupanje zabranjeno. S trga na vrhu brda došao si do ruba estuarija. Dva mramorna stupa stoje na vrhu stubišta koje se obrušava ravno u rijeku; sjedni na njih ako ti plima dopusti.