Cinque Terre

Cinque Terre — doslovno „pet zemalja“ — nije jedan grad, nego niz od pet pastelnih ribarskih sela priljubljenih uz litice talijanske rivijere u Liguriji: Monterosso al Mare, Vernazza, Corniglia, Manarola i Riomaggiore. Stisnuta između Ligurskog mora i gotovo okomitih padina, cestom su bila jedva dostupna sve do kasnog dvadesetog stoljeća, a ta je izoliranost sačuvala nešto rijetko: obalu oblikovanu gotovo u cijelosti ljudskom rukom, s padinama pretvorenima u terasaste vinograde koje stoljećima pridržavaju suhozidi. UNESCO je 1997. cijeli taj kulturni krajolik uvrstio na popis svjetske baštine, a od 1999. zaštićen je kao najmanji talijanski nacionalni park.

Ovo je ujedno mjesto stvoreno za lutanje s audiovodičem u ušima. Automobili su ovdje beskorisni — kreće se vlakom, brodom ili pješice mazgarskim stazama i obalnim putovima — a svaka postaja na putu krije priču koju samostalna audiotura razmota dok stojite pred njom: zašto su željezničari dvadesetih godina prošlog stoljeća uklesali u stijenu Via dell'Amore između Riomaggiorea i Manarole, ili kako slavni Sentiero Azzurro povezuje svih pet sela visoko iznad valova.

Na razglednicama pet „zemalja“ izgleda slično, ali na terenu svako djeluje drukčije:

• Monterosso al Mare, najveće, najviše podsjeća na ljetovalište, s pješčanom plažom Fegina i starim gradom nad kojim bdije ruševni kaštel.
• Vernazza se savija oko prirodne luke pod kulom kaštela Doria — mnogi je zovu najljepšim ribarskim selom Italije.
• Corniglia je iznimka: smještena visoko na litici, nedostupna brodom i zato mirnija, s tri strane okružena vinogradima.
• Manarola, među najstarijima od pet, spušta se prema sićušnoj uvali i proizvodi cijenjeno desertno vino Sciacchetrà; njezin vidikovac u zalazak sunca zaštitni je znak regije.
• Riomaggiore slaže svoje kuće-tornjeve uz riječnu jarugu, s korijenima koji sežu u trinaesto stoljeće.

Dođite po klasičan dan skakanja od sela do sela — planinarenje, kupanje, čaša bijelog Cinque Terre DOC iznad vode — ali dopustite audiovodičima da vas uspore. Terase, kašteli i zavjetne crkve nose tisuću godina povijesti ljudi koji su izvlačili život iz okomite obale, a slušanje tih priča na licu mjesta pretvara lijepu šetnju u portret jednog od najneobičnijih krajolika Sredozemlja. Obližnji Porto Venere, koji dijeli UNESCO-ov upis, savršeno je finale trajektom.